ŠTO VJERUJEMO

SVETA PISMA

Vjerujemo da je izvorni tekst Svetih pisama verbalno i plenarno Bogom nadahnuta i ljudskom rukom napisana riječ Božja, nepogrešiva, nezabludiva i dostatna u svih 66 knjiga. Ona su božansko blago uputstva, što će reći da im je autor Bog, njihova poruka spasenje, a njihov sadržaj istina bez primjesa zablude. Vjerujemo da opisuju i stvarna čudesa. Ona otkrivaju načela po kojima će Bog suditi ljudima. Ona jesu i ostat će sve do kraja svijeta kao pravo mjerilo kršćanskog jedinstva i vrhovni standard po kojima se trebaju ispitivati ponašanje, vjeroispovijedi i vjerska mišljanja.


(2. Tim 3,16-17; 2. Pt 1,20-21; 2. Sam 23,2; 1. Sol 2,13; Iz 8,20; Iv 10,35; 17,17; 20,30-31; Rim 3,1-2; Ps 119,105)

Vjerujemo u doslovno značenje svih 66 knjiga Svetih pisama. Kad je smisao Svetog pisma jasan i očigledan, ne treba tražiti drugi smisao. Zbog toga se svaka izjava treba prihvatiti u njezinu prvotnom, jednostavnom, doslovnom i najočiglednijem značenju sve dotle dok kontekst i točno definirana pravila izvornog jezika jasno ne ukazuju na to da su pojedini izrazi simbolični ili slikoviti, a ne doslovni.


(2. Pt 3,15-16; 2. Tim 2,15)

BOŽANSTVO

Postoji samo jedan vječni, živi i istiniti Bog; mudro, duhovno i osobno Biće, Stvoritelj, Svedržitelj, Vladar svemira, beskonačan u svetosti i svim drugim savršenstvima, kojemu svi dugujemo najvišu ljubav, strahopoštovanje i poslušnost. U Svetim pismima se objavio kao Otac, Sin i Sveti Duh, svaki s posebnim i osobnim atributima, ali bez podijeljenosti u naravi, suštini ili biću.


(Post 1,1-2.26; Iz 48,16; Rim 1,19-20; Mt 28,19; 1. Kor 12,4-6; 2. Kor 13,13; Ef 3,14-17; 4,4-6; 1. Pt 1,2; Iv 14,26; 15,26)

 

BOG SIN

Vjerujemo da je Gospodin Isus Krist bio začet po Svetom Duhu bez ljudskoga oca, rođen od djevice Marije te je potpuni Bog i potpuni čovjek, a Njegovo je božanstvo apsolutno. U cijelosti je jedinstven, osobit i bezgrješan.


(Mt 1,18-25; 16,16; Iv 11,27; 1,1-2; 5,18; 17,21-22; 20,28; 2. Kor 5,21; Kol 2,9-10; 1. Pt 2,22)
 

Vjerujemo u tjelesno uskrsnuće raspetog Kristova tijela. Tijelo koje je po Svetim pismima podignuto iz mrtvih bilo je osobno tijelo od mesa i kostiju. On je uzašao na nebesa i sjedi zdesna Bogu kao vjernikov Veliki svećenik i jedini Zagovornik.

(Lk 24,39-40; Rim 1,4; 1 Kor 15; 1. Tim 2,5-6; 3,16; Heb 1,3; 4,14-15; 7,25)

BOG SVETI DUH

Vjerujemo u osobu i božanstvo Svetoga Duha, treću osobu Trojstva. On je božanski tumač Božje nepogrešive Riječi, koji nikada neće voditi čovjeka nečemu suprotnom Božjoj Riječi, nego svjedoči o Kristu, uvjerava svijet o grijehu, obnavlja i obitava u svakom pravom vjerniku, te osnažuje, prosvjetljuje i potiče nas na svetost.

(Iv 14,26; 15,26; 16,8-15; 17,15.17.19; Rim 8,9-11; 2. Pt 1,21; Heb 9,4; Ps 139,7-10; 1. Kor 2,10-11 3,16)

ČOVJEKOV PAD

Vjerujemo po Svetim pismima da je čovjek stvoren kao biće na sliku Božju. Međutim, čovjek je svojevoljno zgriješio i izgubio svoje bezgrješno stanje. Kao posljedica toga cijela je ljudska rasa kriva. Dalje, čovječanstvo je po Adamu u grijehu, ima palu narav, duhovno je mrtvo, podloženo je silama zla, bez svetosti, sklono zlu te je bespomoćno bez božanske milosti.

(Post 1,26-27; 2,17; 3,6.11-19; Ps 51,7 Rim 1,18; 3,23; 5,12-21; Ps 14,3; Iz 53,6; 64,5)

SPASENJE

Vjerujemo da je spasenje čovjeka po Svetim pismima moguće postići isključivo po Božjoj milosti, jedino osobnom vjerom u Krista. Spasenje nezaslužnoga grješnika temelji se na svršenom djelu Gospodina Isusa Krista na križu, koji je svojom smrću zamijenio grješnika pred Bogom i postao pomirbena žrtva za grijehe cijelog svijeta.

(Iv 3,3-7; 1. Pt 1,3-23; 2,24; Ef 2,8-9; 1. Kor 15,3-4; Dj 4,12; Rim 1,16; 5,8-10; 10,9-10; 2. Kor 5,21; 1. Iv 2,1-2; 4,10)


Čovjek je mrtav u prijestupima i grijesima, u neprijateljstvu je s Bogom, oslijepljen je grijehom i Sotonom, i nesvjestan je svog grješnog stanja. Čovjek može jedino po riječi Božjoj i djelovanjem Svetoga Duha pokajati se i uzvjerovati. Nikakav stupanj čovjekove obnove bez obzira na to koliko on bio iskren; nikakva moralna postignuća ma koliko bi ona bila oplemenjena; nikakva kultura bez obzira na njenu privlačnost; nikakav vjerski obred ili ceremonijal ma koliko bio star i «svet»; nikakvi osjećaji bez obzira na to koliko oni zadovoljavali; nikakva iskrenost ma koliko bila privlačna; nikakvo crkveno članstvo ma koliko ono vrijedilo – ne može doprinijeti spasenju (koje je jedino po Kristovoj krvi) ili imati zasluga u dovršenom djelu omogućenom za nas po Isusu Kristu našem Gospodinu.

(Rim 3,25; 6,23; 2. Kor 4,3-4; Iv 8,39-43; Ef 2,8-9; Dj 8,18-23; Fil 3,3-9; Kol 3,11; Tit 3,5; 1. Iv 1,7)

OPRAVDANJE

Opravdanje je po Božjoj milosti i jamči potpuno oslobođenje od optužbe temeljno na načelima Kristove pravednosti za sve grješnike koji uzvjeruju u Isusa Krista. Ovaj blagoslov nije pripisan na temelju djela pravednosti koja smo mi učinili, nego je to  postignut položaj pred Bogom zaslugom Isusa Krista.

(Iv 5,24; Rim 3,21-26; 4,5; 1. Kor 6,11; Tit 3,6-7)

VJERNIKOVA SIGURNOST I POSVEĆENJE

Vjerujemo da su svi nanovorođeni ljudi vječno sigurni u Kristu, budući da Sveta pisma uče da naše opravdanje pred Bogom počiva samo na dovršenom djelu Isusa Krista te zauvijek ostaje nepromjenjivim temeljem vjernikove vjere. Posvećenje počinje u trenutku spasenja, plod je Duha i u vjernikovu životu posljedica neprekidnog djelovanja Božjeg koje ga suobličava u lik Gospodina Isusa do dana Božjeg poziva u slavu.

(Rim 5,17-19; Iv 10,27-29; 1. Iv 5,1.9-13; Rim 8,29-31; Heb 10,10; Iv 15,5-16; Ef 4,23-24; Fil 1,6; 1. Sol 4,3-8; 5,23-24 ; 2. Sol 2,13)

CRKVA

Vjerujemo da je mjesna crkva zajednica nanovorođenih i krštenih vjernika, kojoj je glava Isus Krist. Crkva je narod Božji i tijelo Kristovo, pozvana i izabrana od Boga «po odluci Njegove volje» «prije postanka svijeta». Njezina je svrha da njeguje štovanje Boga, zajedništvo i naučavanje članstva i svjedočenje drugima. Odgovornost mjesne crkve je da prakticira obred krštenja i večeru Gospodnju. Ona treba biti samoupravljajuća, a poželjno je da promiče zajedništvo s drugim crkvama, sličnim po vjerovanju i uvjerenjima.

(Mt 16,16-18; 28,19-20; Dj 2,41-42; Rim 12,1-13; 16,1-16; 1. Kor 12,27; Gal 1,2; Ef 1,4-11)

 

1. Krštenje Vjerujemo da je krštenje Isusova zapovijed. Ono je za sve one koji su uzvjerovali u Gospodina Isusa Krista kao osobnog Spasitelja, pokajali se i napustili grijeh. Zastupamo krštenje obraćenika podronjenjem, izvršeno u ime Oca, Sina i Svetog Duha. Obred krštenja je samo za spašene te je preduvjet za crkveno članstvo.

(Mt 28,19; Dj 2,38-41; Rim 6,3-4; 1. Sol 1,9)


2. Večera Gospodnja Vjerujemo da je večeru Gospodnju ustanovio Isus Krist za vrijeme Pashe, i da se mora prakticirati dok Isus opet ne dođe. Ona podsjeća na Isusovu smrt za naše grijehe, opominje o Njegovoj duhovnoj nazočnosti i upućuje na Njegov ponovni dolazak. Ona također objedinjuje članove Njegove Crkve.

(Lk 22,1-23; Dj 20,7-11; 1. Kor 11,23-29; Heb 7,26-27; 10,10.12.14)


3. Svećenstvo Vjerujemo u svećenstvo svih vjernika jer ih Sveta pisma proglašuju (i načela reformacijske baštine potvrđuju) «kraljevskim svećenstvom» te «kraljevstvom i svećenicima Bogu», a jedini je posrednik između Boga i čovjeka Isus Krist. Duhovne vođe mjesne crkve su starješine, pastori-učitelji i đakoni, koje prepoznaju i biraju njeni članovi radi unaprjeđenja Božjeg djela.

(Dj 6,1-7; 14,23; Ef 4,11-12; 1. Tim 2,5; 3,1-13; Tit 1,5-9; 1. Pt 2,9; Otk 1,6; 5,10)


4. Duhovni darovi Vjerujemo da je Bog po svojoj milosti dao svojoj crkvi duhovne darove, bilo za posebnu ili opću službu. Jedni crkvu osposobljavaju za službu riječi, a drugi je opremaju za praktičnu službu. Po karakteru su natprirodni, ali to ne znači da su spektakularni. Vjernici imaju različite darove i različite službe. Ovi darovi nisu vlasništvo vjernika. Međutim, njihova je namjena da Bog bude (pro)slavljen i da se u crkvi održava red. Mi ne smatramo da su ono što se obično naziva darom znakovnih potvrda ili darovima objave (apostolstvo, [2. Kor 12,12] proroštvo, govorenje u jezicima, tumačenje jezika, iscjeljenja, i čudesa [1. Kor 12,9-10]) normativ u današnjoj crkvi radi prestanka apostolskog doba i dostizanja zrelosti crkve.


(Rim 12,4-8; 1. Kor 12 i 14; Ef 4,11-16; 1. Pt 4,8-11)

 

5. Misija Vjerujemo da je Božja prvenstvena svrha pozvati sebi jedan narod otkupljen «iz svakog plemena i jezika i puka i naroda»: spasavajući ih, posvećujući ih i izgrađujući sebi jednu čistu Crkvu, zaručnicu Kristovu. Budući da je nužno čuti riječ Istine, evanđelja, da bi se uzvjerovalo, propovijedanje evanđelja svakoj osobi i u svakom narodu treba biti od središnje važnosti Božjem narodu.

(Mt 24,13; Mk 13,10; Rim 10,17; 2. Kor 11,2; Ef 1,13; Otk 5,9; 7,9; 21,2.9)

CIVILNA VLAST

Vjerujemo da je civilna država postavljena od Boga, radi reda u društvu; da se vjernici trebaju za te vlasti moliti, te ih savjesno poštivati i slušati, prema učenju Svetih pisama.

(Rim 13,1-7; 1. Tim 2,1-3; 1. Pt 2,13-17; Dj 4,27-29)

STVARANJE

Vjerujemo u stvaranje kako ga izvješćuje knjiga Postanka. Ono tvrdi da sve stvari imaju svoje podrijetlo u Bogu koji je svojom odlukom neposredno, ex nihilo, stvorio u šest dana sve (ne)živo po njihovim vrstama. Teorija organske evolucije se suprotstavlja riječi Božjoj. Ispravno biblijsko tumačenje ne ostavlja mjesta za teoriju teističke evolucije. Bog je natprirodno i neposredno stvorio Adama i onda Evu. Sva izvješća Svetih pisama o pitanjima povijesti i pouzdane znanosti su neoboriva.


(Post 1-2; 3,20; 4,25; 5,3; Mt 19,4; 1. Tim 2,13; Iv 1,3.10; Mk 13,19; Kol 1,15-17; Otk 4,11; Iv 17,17)

ESHATOLOGIJA

Vjerujemo da će duše onih koji su uzvjerovali u Isusa Krista kao Spasitelja poslije smrti smjesta otići u nebo, obitavalište Božje. One će uživati svjesno blaženstvo sve do dana uskrsnuća mrtvih u Kristu, kod drugoga dolaska Isusa Krista, kada će njihove duše i tjelesa ponovno biti sjedinjeni te će zauvijek biti postavljeni razdragani pred Gospodinom u slavi.

 

(1. Sol 4,13-18; 2. Pt 3,9; Fil 3,20-21; 1. Kor 15,51-54; Iv 14,1-3 Otk 21,3-6)


Vjerujemo da duše nevjernih po smrti odlaze u pakao te će ostati u svjesnoj patnji sve do konačnog suda Velikog bijelog prijestolja. Tada će njihove duše i tjelesa biti ponovo sjedinjeni pri uskrsnuću te se pojaviti pred bogom na sud i onda biti «bačene u ognjeno jezero koje je druga smrt» i biti «kažnjene vječnim mučenjem».

(Mt 5,22.29.30; 25,41.46; Mk 9,43-48; Lk 12,5; 2. Sol 1,6-9; Otk 20,10-15; 21,8)


Po Pismima vjerujemo u obećani, iminentan povratak Gospodina Isusa Krista; da će Njegov drugi dolazak biti doslovan, fizički, vidljiv, osoban povratak; da Njegov dolazak po Njegovu crkvu sačinjava «Blaženu nadu», koja je postavljena pred nas, a koju trebamo postojano čekati. Također vjerujemo da će se Njegov povratak dogoditi prije milenija.

 

(Mt 24,30-31.36; Dj 1,11; Tit 2,12-13; Otk 20,1-7)

SOTONA

Vjerujemo u postojanje Sotone kao vrhovnika palih anđeoskih bića, «te stare zmije koja se zove đavao i Sotona, koji vara svijet». On nije samo oličenje zla, nego zlo biće nad drugim palim anđelima nazvanim demonima, koji i danas varaju ljude i uzrokuju duhovnu bitku za vjernike u Krista. Sotonino završno odredište bit će vječno mučenje u «ognjenom jezeru».


(Job 1,16-2,7; Mt 4,1-11; 16,23; Lk 8,2.26-33; 2. Kor 11,14; Ef 6,10-16; 2. Sol 2,9-10; Otk 12,9; 20,2.10)

049 370 267

©2020 by Teološka Biblijska Akademija. Proudly created with Wix.com